Neprihvatljivo u istanbunskoj konvenciji

Iako u Istanbulskoj konvenciji ima kvalitetnih dijelova i rješenja za suzbijanje nasilja, ona nažalost ne može biti općeprihvaćena niti učinkovito primjenjiva jer su u nju ubačeni neznanstveni i ideološki pojmovi koji bi u zakonskoj regulativi mogli stvoriti kaos i široki prostor za manipulaciju i proizvoljna tumačenja, a u praksi dovesti do isključivosti, diskriminacije i nasilja protiv čega se Konvencija navodno zalaže.

  • Uvođenje pojma „roda“ i neznanstvene rodne teorije u zakonodavstvo

    Istanbulska konvencija po prvi puta u međunarodnom ugovoru definira (u čl.3.c) termin „roda“ koji se u tekstu spominje u 24 navrata. Ta definicija roda tvrdi da je „rod“ društveni konstrukt i varijabla koja je neovisna o spolu, o biološkoj stvarnosti. Odvojenost spola i roda (vidljiva i u čl.4 st.3) za posljedicu ima stvaranje uvjerenja da se čovjek rađa kao neutralno biće koje kasnije može odabrati hoće li biti muškarac ili žena ili neki drugi od brojnih „rodova“ (homo, gay, lesbian, queer, trans, incesty, animal, pedo...

    Prihvaćanje te definicije zahtijeva identifikaciju s određenim dogmama rodne teorije koje nemaju svoje znanstveno uporište (dapače dokazano su neznanstvene) niti ustaljeno mjesto unutar pravnog poretka RH. Primjerice, Konvencija (u čl.4 st.3) među moguće temelje diskriminacije stavlja pojmove poput „roda“, „rodnog identiteta“ i „seksualne orijentacije“, dok oni ne postoje u Ustavu i ostalim zakonima RH.

    Također, te dogme nemaju veze s borbom protiv nasilja nad ženama. U Hrvatskoj su svi društveno-politički subjekti suglasni oko osude i sankcioniranja svakog nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a ratifikacija Konvencije uzrokovala bi potpuno nepotrebnu krizu unutar hrvatskog pravnog sustava i hrvatskog društvenog tkiva.

  • Iskorjenjivanje tradicije i obiteljskih vrijednosti

    Konvencija obvezuje stranke potpisnice da kulturu, običaje, vjeru i tradiciju, u mjeri u kojoj se razlikuju od načela i tumačenja ove Konvencije, trebaju podčiniti ciljevima Konvencije (v. čl.12 st.5).

    Konvencija (u čl.12 st.1) traži iskorjenjivanje svih „predrasuda, običaja i tradicija“ koje se temelje na „stereotipnim ulogama žena i muškaraca“. Konvencija ne definira koje su to stereotipne uloge, a različite zemlje i različite društvene skupine ih vrlo široko tumače, do te mjere da neke od njih i temeljne obiteljske uloge poput majčinstva i očinstva nazivaju nepoželjnim stereotipnim rodnim ulogama. Također, muško-ženska slika čovječanstva, obitelji i braka koja je u skladu s prirodom muškarca i žene i kao takva podržana od strane svjetskih kultura i svih velikih religija, ratifikacijom Konvencije bi mogla biti stigmatizirana kao zastarjela i nepoželjna "tradicija na temelju stereotipnih rodnih uloga“.

  • Nametanje rodne ideologije djeci i mladima u vrtićima, školama i medijima

    Konvencija (u čl.14 st.1) zahtijeva od stranaka potpisnica da uključe pitanja „roda“ i „nestereotipnih rodnih uloga“ u redovni nastavni plan i program, i to na svim razinama obrazovanja. Njena ratifikacija tako otvara realnu opasnost da se našoj djeci u školama nameće ideologija. Djecu bi se kroz TV programe, dječje vrtiće i škole podučavalo da dječaci mogu po 'rodu' biti djevojčice, a djevojčice po 'rodu' dječaci i sl. To bi bilo iznimno zbunjujuće i pogubno za njihov psihološki razvoj.

    Nametanjem ideologije djeci, Konvencija ugrožava i pravo roditelja da budu primarni odgojitelji svoje djece jer, jednom kad se Konvencija ratificira, dogma o odvojenosti spola i roda postaje obvezujuća.

    Time se suzuje prostor pluralizma, i to ne samo u školstvu. Konvencija, naime, (u čl.14 st.2) predviđa širenje rodne ideologije i u „neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima“.

  • Princip „uzmi ili ostavi“

    Istanbulska konvencija je prvi međunarodni ugovor u povijesti Vijeća Europe u čijem sastavljanju nisu sudjelovale države članice na koje će se jednom Konvencija odnositi, već ju je pripremala stručna skupina, a države su preko Vijeća ministara mogle samo prihvatiti ili ne prihvatiti finalni tekst.

    U samom svom tekstu (čl.78) Konvencija zabranjuje rezerve na sve one članke koji bi mogli rezultirati navedenim neželjenim posljedicama za hrvatsko društvo i pravni poredak RH. Tako, nažalost, nije moguće ratificirati dobre dijelove Konvencije stavljajući rezerve na sporne dijelove.

ŠTO VI MOŽETE UČINITI?

Ispunite i potpišite donji obrazac i tako izrazite svoje neslaganje s ratifikacijom Istanbulske konvencije. O rezultatima peticije izvijestit ćemo predsjednika Vlade i Hrvatski sabor.

Protivim se ratifikaciji Istanbulske konvencije!

Obrazac za potpise (pdf)


VIJESTI